Žene imaju mnogo više prava u islamu nego što to “zapadni svijet” misli.
Stvarno. I što više razmišljam o tome, to mi je jasnije da nije problem u islamu, nego u kulturi — ili još tačnije, u nekulturi.
Nažalost, mnogi muslimani ni ne znaju šta je istinski islam. Odrastaju uz običaje, mitove, lokalna tumačenja, ali rijetko ko se stvarno potrudi da upozna Kur’an i Poslanikove riječi izvorno, čisto, bez filtera.
Islam je još prije 1400 godina dao ženama ono što se na Zapadu tražilo kroz feminizam: pravo na imetak, nasljedstvo, obrazovanje, razvod, čak i izbor supruga.
Npr. Kur’an jasno kaže:
“Muškarcima pripada dio onoga što su stekli, a ženama dio onoga što su stekle.” (El-Nisa, 32)
Znači — ono što žena zaradi, njeno je. Ne mora dijeliti, ne mora objašnjavati, niko nema pravo da joj to uzme.
A što se obrazovanja tiče, Poslanik, alejhi selam, je rekao:
“Traženje znanja je obaveza svakog muslimana i muslimanke.” (Ibn Ma’dže)
Znači — nije “ako muž dozvoli”, nije “ako ima vremena”. Znanje je obaveza. I to je rečeno u vremenu kad je većina žena širom svijeta bila isključena iz obrazovanja.
Meni najviše smeta ta generalizacija: “žene su potlačene u islamu”.
Ne, nisu. One su potlačene u društvima gdje se islam ne poznaje ili se selektivno koristi.
Potlačene su kad im muž ne da da idu u školu, a vjera im to naređuje.
Potlačene su kad ih se tretira kao da nemaju glas, a Kur’an kaže:
“I sa njima lijepo živite…” (El-Nisa, 19)
Zapad često gleda spolja i s visine, pa misli da su sve žene s hidžabom neslobodne. A ne vidi da mnoge od nas biraju vjeru svjesno, ponosno i slobodno.
Nije islam taj koji treba reformu. Trebamo reformu znanja, reformu odnosa prema vjeri, i više istinskih muslimanki koje poznaju svoja prava i ne boje se da ih žive.
Zato, ako već pričamo o ženama i islamu, hajmo pričati sa znanjem. Sa Kur’anom u ruci. Sa srcem koje razlikuje Stvoritelja od običaja sela.
Jer žena u islamu nije stvorena da šuti. Stvorena je da zna, da misli, da uči i da stoji uspravno.
Onaj ko želi da zna, taj zna.
Ostali, koji se vode sa rekla-kazala i samo čekaju bilo kakav vid negativne informacije, svakako nisu bitni i njihov veo na očima se ne može skinuti.
Oni što samo traže grešku u tuđem postojanju, što se hrane negativnim pričama, njihova je tama unutra, ne oko njih. Ne možemo im skinuti veo ako ga sami čvrsto drže za oči.
Bravo..
☺️
Dok još ima tog Vijeća Evrope (VE) i njegovog Suda za ljudska prava, muslimani svih zemalja članica VE trebaju ustati kolektivnom ili razdvojenim apelacijama protiv država u kojima žive i imaju dežavljanstvo. Za početak tražiti isti broj slobodnih dana godišnje, koji imaju i hrišćani npr., ali za SVOJE VJERSKE BLAGDANE. To što niko ne radi za božićne i uskršnje blagdane nije problem te ogromne populacije, velike poput stanovništva jedne i po solidno velike države (odokativno govorim). Podrazumijeva se da se, prije toga, trebaju iskoristiti pravni lijekovi u “matičnim” državama – sve do nacionalnih ustavnih sudova koji kažu “ne može!”.
Iz moje perspektive, nemuslimanke, upravo treba posegnuti za tim znanjem i namjestiti sistem iznutra onako kako i muslimanima paše. Prije sam i ja pisala o ovim temama, a sada samo uviđam da su iskreni tekstovi o nepravdi dodatan argument onima koji od islama prave nešto neevropsko.
Islam je evropska religija odavno – davna Španija, period Sicilije, sve današnje države nasljednice kulture Osmanskog carstva uključujući Bosnu, silna Turska “raspolućena” u Istanbulu na evropski i azijski dio.
Averroes, njega Evropljani pišu kao oca, OCA SEKULARIZMA – razdvojenosti religijskih poslova od poslova države. To mu je latinizirano ime; čovjek, jedan od najvećih evropskih mislilaca svih vremena zvao se Ibn Rušd. Evropljani ne bi znali za Aristotela da Ibn Rušd nije preveo Aristotelove tekstove sa arapskog, jer su oni na starogrčkom zapaljeni u Aleksandrijskoj biblioteci.
Zato, i islam je Zapad, odavno je Zapad. To treba ponavljati. Najvažniju tekovinu zapadnih sistema vlasti – sekularizam – osmislio je musliman.
Ne treba više pričati, treba djelovati. Uzeti u vlastite ruke uzde sistema koji su i muslimani stvarali i okrenuti ga i u svoju korist, skrojiti ga i po sebi.
Tarik Ramadan je na tom putu bio i “slomili su mu vrat”. Treba uslijediti 800 novih tarika ramadana i to je to.
A, biologija je svakako neumoljiva.
“Uzeti u vlastite ruke uzde sistema koji su i muslimani stvarali.”
To je ključ. Ne trebamo čekati da nas neko “prizna” – već da sami pokažemo da pripadamo, da znamo, i da mijenjamo stvari iznutra.
Tako je.
Niko ne polaže pravo na civilizaciju, ona je zajedničko dobro svih ljudi.
Drugo, ne treba dopustiti zaplitanje u postavku “civilizovanije civilizacije” u odnosu na “necivilizovaniju civilizaciju”, jer ovdje je o tome riječ, ne lažimo se – toliko duboko to ide.
Ili, može se i drugačije (šala naravno, za civilizovane i inkluzivne): Neka muslimani ispostave Zapadu račun za autorska prava na korištenje (arapskih) brojeva!😃
Smiješno?
Pa, i ne baš. Ako ćemo “mak na konac”, ispada tako.
istinski slobodna zena na ovom svijetu ovakvom kakav jest, je samo u islamu. Nazalost toga nema nigdje, bilo je mozda kratko za vrijeme halife Omera prije 1500 godina i to je to
ideja žene u islamu je slobodna, ali realnost današnjih društava je daleko od te vizije.
Možda nije savršeno vrijeme danas, ali svaka riječ, svaka istina koju izgovorimo, možda približava to što je bilo moguće u doba Omera – da bude moguće opet.
Dobar tekst.
Ja bih još možda dodala da “Zapadni svijet”/uz neznanje/ često formira sliku o ženama u islamu rukovodeći se medijima koji su često puni stereotipa koji se često fokusiraju na slučajeve iz društava s lošim evidencijama o pravima žena, dok ignorišu pozitivne priče i postignuća muslimanki u drugim kontekstima. Muslimanke su često predstavljene kao potlačene, bez prava i glasa itd.
Ovakav pristup doprinosi širenju iskrivljenih percepcija o muslimankama.
Mediji su često puni iskrivljenih prikaza — samo ekstremi, nikad suština. A pozitivne priče o ženama u islamu… kao da ih brišu gumicom.
Zato sam i napisala tekst – da makar jedna drugačija slika ispliva.
zapad je ciljano anti islamski nastrojen, i kroz medije prave ljudima sliku o islamu, ne samo zapadu nego i sulji i mehi koji nemaju pojma o islamu pa im preko tv-a ispiru mozak
medjutim nije sve tako sivo na zapadu:
https://www.facebook.com/reel/974112157694396
Ma znaš kako… sve je to fino smišljeno.
Zapad godinama gura tu sliku islama koja nema veze s realnošću — i to ne samo za sebe, nego i za našeg Sulju i Mehu koji nikad nisu ni pročitali Kur’an, ali zato znaju sve “s TV-a”.
I šta vide? Žene koje šute, crne zastave, zatvorena lica. I onda tu sliku uzmu zdravo za gotovo.
A istina je skroz drugačija.
Ja npr. još uvijek ne nosim maramu. Moja slobodna volja. Niko me ne tjera, niko me ne pritišće. Ne znam kad ću doći do tog koraka, i nije mi bitno da to bude “po rasporedu”. Bitno mi je da svaki korak prema vjeri ide iznutra, a ne iz navike, straha ili pritiska.
I to je ono što o islamu rijetko pričaju — da vjera ne počinje s maramom, nego sa spoznajom, namjerom i iskrenim odnosom s Bogom.
A kad to imaš, svi vanjski znakovi dođu kad treba. I ako ne dođu — tvoja veza s Allahom je i dalje tu.
Da, za to vrijeme je bio napredan. Ali ima i dijelova gdje se kaže u Kur’anu da se žena udari ako je neposlušna. Kad mi nije bilo jasno otkud to da piše tu istražila sam i pročitala tumačenje da bi vjera jednostavno bila neprihvačena da je tom narodu oduzeto sve od njihovih navika (mislim tražila sam tumačenje koje bi mi ublažilo ljutnju prema tom verseu).
Mada i dalje postoje ljudi, pretežno u Arapskom svijetu koji će te stvari uzeti zdravo za gotovo, i primijeniti. Također što se tiče ropstva vrlo slično shvataju bukvalno i tumače tako Kur’an ne uzimajući u obzir da je to bilo 6-7. stoljeće i sistem je bio takav.
Razumijem te potpuno, i i ja sam imala isti momenat kad sam prvi put pročitala taj ajet. Ali kad sam krenula dublje, shvatila sam da se tu ne naređuje nasilje, već opisuje krajnji korak u procesu rješavanja bračnog konflikta — i to u tadašnjem kontekstu.
Riječ “daraba” ima više značenja, i mnogi savremeni učenjaci tumače je kao “udaljiti se”, a ne “udariti” — što je u skladu s tim kako se Poslanik ponašao. On nikad nije podigao ruku na ženu, i čak je rekao da su najbolji oni koji su najbolji prema ženama.
Što se tiče ropstva — islam je došao u društvo gdje je to bilo uobičajeno i postepeno vodio njegovom ukidanju kroz oslobađanje i milost.
Problem je kad ljudi uzmu takve tekstove bukvalno i bez konteksta, i tu dolazi do iskrivljenja.