Nekategorisano

Doomsday patrol

Ne znam da li ste upoznati satom koji broji vrijeme do “sudnjeg” dana. Napravljen je 1945 a napravili su ga naučnici koji su doprinjeli razvoju prvog nuklearnog oružja (how ironic).
2020-te kazaljke su pokazivale na 100 sekundi do ponoći (sudnjeg dana), i to je najbliže bilo nekoj katastrofi nego ikad.

Trenutno imamo 90 sekundi do neke nepopravljive katastrofe. Razlog je naravno rat u Ukrajini, klimatske promjene, tehnološki razvoj a i razne biološke prijetnje kao covid. Mada covid je mala maca po mom skromnom mišljenju.

Ove apokaliptične scene su tu da zastraše narod, ali i da nam otvore oči. Mi imamo moć da uništimo jedinu planetu na kojoj možemo postojati, a imamo tu istu moć da je spasimo.
Gledam sta sve radimo Zemlji i prirodi, gledam onu rijeku smeća u Višegradu i sve više težim mišljenju da mi i ne zaslužujemo da živimo na ovoj planeti.

Ljudska rasa jeste napredovala tehnološki ali smo po pitanju ljudstva jako zaostali.

8 thoughts on “Doomsday patrol

  1. A gledaj… tehnološki smo možda napredovali prebrzo u poteđenju sa napretkom u stanju svijesti. To nam je stvorilo gomilu problema. Ali mislim da nam nije kasno da se spasimo, ni sebe ni planet. Samo, presporo se osvještavamo…

  2. Najveći problem, po meni je što se veliki broj individua promatra kao masa, nazovimo ih narod i govori se u zamjenici “mi”. “Mi” zapravo ne postoji, osim ako bi nam neki vođa zamutio, programirao um ili uveli takve totalističke režime da bi se apsolutno svi počeli ponašati jednako. Dakle mi bukvalno nemamo moć, jer ja nisam odgovorna što velike korporacije uništavaju planetu, što milijuni ljudi kupuju njihove proizvode pa im osiguraju opstanak, što tisuće ljudi bacaju smeće u rijeku, itd. itd. Mislim da je zaprljana Drina mala maca naspram nekih rijeka u Aziji, a tko je zapravo najviše odgovoran za to, korporacije ili velike firme koje su i uvele na tržište takvu ambalažu i jednokratne proizvode, jer dok je seoskom čovjeku koji je donedavno mogao biljnu hranu bacit gdje god ine bi činio štetu, došlo do glave da se to neće razgradit milijardama godina, već je bilo prekasno jer mu nitko nije ponudio ni alternativu da se otpad reciklira niti kao što je kod nas slučaj da se plastične boce recikliraju. Što se dakle radi, gomila tog smeća ako nije u rijeci će samo otići na deponiju koja tko zna kako je uređena i koliko zagađuje podzemne vode. I što smo učinili mi ili oni?

    1. Slažem se da ne postoji mi, i da smo svi individui, ali ako svako individualno poradi na dobrobiti prirode i društva onda možemo stvoriti “mi”.
      Poenta je da od tebe i mene kreće ka kolektivnoj svijesti.
      Valjda je svima jasno da nije dobro na svakom cosku jedne njive ili šume ostavljati hrpe otpada, na deponiji je bar na jednom mjestu 🤷🏼‍♀️

Komentariši