ljubav(i)

Kazu da u zivotu imamo tri ljubavi, neko uspije dozivjeti sve tri a neko samo jednu ili dvije. Ko je sretan zavoli i bude voljen prvi i posljedni put i sasvim je zadovoljan s tim.

Prva ljubav se desi pretezno rano u zivotu, u tinejdzerskim godinama. To je ona idealisticna ljubav koju znamo kroz razne bajke, filmove ili pjesme. Uvjereni smo da ce to biti jedina ljubav naseg zivota. Radimo na tome da funkcionise pa cak i onda kad ne funkcionise uvjereni smo da to moramo popraviti, jer to je to, ljubav koja se nigdje drugo ne moze naci. Ideja da dozivimo ljubav kakvu svijet ocekuje je vaznija nego razumijevanje kako se zapravo osjecamo. Tokom odrastanja shvacamo da zelimo istraziti neke druge dimenzije samih nas, pa tako i ta prva ljubav izblijedi i mi idemo dalje (ako ne ostanemo na toj prvoj kao sto pomenuh gore).

Nakon prve ljubavi dolazi druga koja je problematicna (moze ih naravno biti vise). Odrasliji smo u odnosu na prvu ljubav i svacamo da nam je bitan karakter i da moramo slijediti ono sto zelimo. Nas partner je vjerovatno u istoj evolucijskoj fazi. Ova ljubav je intenzivna i moze okrenuti nas svijet naopako. Veza postaje ogledalo nase duse; vidimo sve nase nesigurnosti, zelje i potrebe kako zure u nas. U ovoj vezi mozemo iskusiti ljubomoru, sumnju u samog sebe, nesigurnosti i strah koji nikada ranije nismo osjetili. Tezimo tome da se promijenimo kako bi odgovarali nasem partneru i zelimo da budemo prava osoba za njih. Ova ljubav je rollercoaster i lomi nase srce na neopisivo bolan nacin, ali kroz taj slom mi rastemo, mijenjamo se i evoluiramo dok pronalazimo unutrasnju snagu i otpornost za koju nismo mislili da imamo.

Nakon problematicne intenzivne ljubavi mi se oporavljamo i ucimo da volimo sebe. Tad dolazi neocekivana ljubav, ona koja dolazi tiho i niotkud i koja se osjeca potpuno ispravna. Nema nikakvih igara, a kada ste s tom osobom osjecate da ste napokon kod kuce. Prihvatate sve sto ta osoba jeste, sve nesavrsenosti i nijanse. Uz tu osobu se osjecate napokon kao vi, inspirisete jedno drugo da budete najbolja verzija sebe. Prepreke suocavate zajedno jer tezite zajednickoj buducnosti i zelite pomoci jedno drugom. Ovo je bezuslovna ljubav i zahvaljujete univerzumu sto je tu osobu dovela u vas zivot. Ucimo da prava ljubav postoji i da je sasvim moguce osjecati se voljeno i zasticeno od jedne osobe.

Prosla sam i prvu i drugu (ovu problematicnu drugu vise puta) i mislila sam da ta prava ljubav ne postoji, bar ne za mene. Imala sam utisak da cu ostati sama do kraja zivota, i pomirila se s tim. Pocela sam da volim sebe, da cijenim sve sto jesam ja i da shvacam da uvijek mogu biti bolja. Ne za druge, vec za sebe. I onda je dosao u moj zivot on. Slucajno i iznenadno. On je sve sto sam imala u svojoj glavi kao sliku nekog “idealnog” covjeka. Prije njega sam bila uvjerena da takva osoba postoji samo u mojoj glavi. I nosi me kao malo vode na dlanu, uradio bi za mene sve sto pozelim, ali poenta bezuslovne ljubavi je bas to da ne trazi nista i ne trazis nista. Zahvaljujem se univerzumu ili Bogu (nazovi to kako hoces) sto ga je postavio na pravo mjesto u pravom trenutku. Onako tiho bas kako je opisano u trecoj vrsti ljubavi. S njim sam prvog trenutka osjetila mir, i onda sam shvatila da prava ljubav ne donosi “leptirice u stomaku” vec donosi spokoj, neko znanje da je to TO. Uvijek sam davala sve od sebe, ocito pogresnim osobma u pogresno vrijeme, ali sve je to kuliminiralo u ovo sto imam danas. Neko to nadje brzo, nekom treba niz godina i iskustava, neko ne dodje nikada do takve veze. Ako si das prostora i ako krenes od sebe, da volis i postujes sebe ne iz ega vec iz ciste ljubavi, onda sam uvjerena da ces naci osobu koja ce da vidi to sve u tebi, i da pretvori svu tvoju bol u ljubav.