Nekategorisano

nešto ja sama sa sobom..

JA: Neću da se petljam. Stvarno. Ne zanima me. Previše je svega. JA 2 (ona što uvijek zna bolje): Aha. Zato si pročitala Katranov post tri puta, a komentare dvanaest. Neke i naglas. I sad ležiš na kauču kao Hamlet blogosfere. JA: Ne ležim, sjela sam. I samo pratim dešavanja. Onako, “akademski”. JA 2: Jasno. Akademski, dok analiziraš ko […]

Continue Reading...

Nekategorisano

slike ima, tona nema

Ima tih dana kad mi se uopšte ne priča. Kad riječi, iako nagurane u glavi, jednostavno ne žele da iziđu. Stanu tu negdje — među mislima, emocijama, tišinom. I nije da nemam šta da kažem. Imam previše. Previše riječi, previše osjećaja, previše svega. A opet — muk. Samo tišina i pogled u prazno. Jedan od […]

Continue Reading...

Nekategorisano

današnji mood

Kažu: “Vrijeme je takvo, sve se mijenja.” A ja kontam — neka sve mijenja, samo da mi ostanu hurmašice. Gurabije. Kadaif. Neću ja protiv modernog, nek’ ga, treba i toga. Al’ kad sebi hoću napravit nešto pravo, kad hoću da mi kuća zamiriše na djetinjstvo, na nanu, na ono jednostavno i toplo — ja uzmem […]

Continue Reading...

Nekategorisano

down the rabbit hole we go…again

E, moj narode… Ovo nije priča o investitoru, već o državi u kojoj su svi nadležni dok se uzima, a kad dođe račun – “Je suis BiH“. Davne 2004. godine, dok su ljudi još vjerovali da će BiH nekad bit normalna država, Vlada Republike Srpske, pod rukom tadašnjeg premijera Dragana Mikerevića (PDP), potpisuje koncesiju s […]

Continue Reading...