Neko je imao njenu kasetu, pa smo je slušali svaki dan, od kampa do škole. Obilježila je dobar dio mog tinejdžerstva, i svaki put me vrati u autobus i norveške sniježne dane.
Umro si prošlog petka, mada ja vjerujem da te je Bog uzeo Sebi već one noći, 12.06. Samo je to tvoje mlado, uporno srce još kucalo, ne dajući se. Danas ti je dženaza. Idući ponedjeljak trebao si napuniti dvadeset tri godine. Sinoć se u Seattleu vijorio banner s tvojim imenom. Fanaticosi su ti odali posljednju […]
hoću sve nešto da pišem, pođem, skontam da mi je mrsko i ostavim za kasnije. kasnije zaboravim o čemu sam htjela pisati i prođe me volja, tako u krug… a vi kakote? evo slika da ne bude dosadan blog
Početkom ove godine sam uzela da ponovo pročitam “Deseta vrata pakla” od Rezaka Hukanovića. Prvi put sam je pročitala onomad kad je objavljena i bila je teška. Ovaj put je bilo teže. Nisam mogla dalje. Tijelo je reagovalo neočekivano, tjeskoba u grudima, mini napad panike, ubrzano lupanje srca… kao da sam fizički opet tamo… PTSD […]
