Jesmo li mi zaista tako gladni ljubavi da se hvatamo za svaku slamčicu koja nam se pruzi? Nađemo je u boci, u šprici, hrani...a ponajviše tu slamčicu nađemo u ljudima. Muškarci u ženama a mi u vama gospodo muškarci. Sve je to tako postalo naporno, ta upoznavanja, očekivanja, laži, igrica i igara za odrasle. Svi bi nešto a niko neće vise da se potrudi. Prestale su simpatije, sviđanja, ceduljica.. prešli smo na skajpiranje, viberovanje, mesendžer ovaj ili onaj. Postali smo digitalni ljudi sa malkice duše i srca sto je ostalo još. Nađeš možda nekog si sličnog, nekog si nalik na jedan način, a opet tako nego suprotnog sebi. Očekuješ da te zadovolji, seksualno, emotivno, da bude čovjek u svakom pogledu. Možda ti se čini da bi moglo nešto i biti od svega toga, ali ipak nećeš da voliš niti da te se voli. Jer pobogu kako ćeš se snositi sa svim tim emocijama, strahovima, željama. I dosadi to brzo, jer voda i vatra ne mogu zajedno. Sve to kad tad se ugasi, svijeće ne gore, nema ruža i vino je izlapilo čekajući da ga se kuša. Svi bi nešto simple, da se ne komplicira ništa, da budu zajedno a opet svako sebi, da se imaju osjećaji ali da se o njima šuti, jer ko zna šta bude kad se ta Pandorina kutija otvori. Danas ocijenis osobu na osnovu slike, jebenog profila gdje citira Rumija, i na osnovu onog glasa koji kaže “Meh”, swipe left. Idući kandidat. I tako u nedogled. Od 1300 osoba koji ti lajkuju profil na jebenom Tinderu, ti ćeš izabrati 10, i to jedva. I od tih deset nećeš otići na date. Jer znaš kako to ide, meet and greet, već je naporno... I svi bi mi ljubav a niko nije spreman da voli. Niko nije spreman da kaže “this is my person”. Ali nema veze, pronaći ću te, bas onako kako sam te zamislila. Do tada, glumit’ ću ljubav.

Cim je zakoracio u moj poluprazni stan znala sam da se nece zavrsiti dobro po mene.
Ali to sto nije dobro je fakticki sve sto sam zeljela u tom trenutku, i u svakom trenutku kada pogledam u te zelene oci.
Sjecam se perioda kada nisam imala hrabrosti da ih gledam, svaki puta bih skrenula svoj pogled nakon dvije sekunde, da bih opet krisom posmatrala oci, bradu, te polukrive usne koje se kriju ispod najmeksih brkova na svijetu. Dok bi zapaljivao novu cigaretu ja sam posmatrala prste, svaki pokret ruke koja je prinosila cigaretu ka usnama, profil savrsenog lica, vene na vratu koja je kucala i bila sam fascinirana svakim atomom tvog tijela i bica.

Ovaj put me nije bilo strah gledati te u oci, jer posmatrao si me istim intenzitetom kao ja tebe.
Sjeo si pored mene na tepih i povukao me sebi na krilo, opkoracila sam te nogama i cio svijet je nestao u tom poljupcu.
Jezik je prelazio preko mojih usana, brade i vrata.
Ruke su otkopcavale moju kosulju, dugme po dugme, sasvim lagano, usne se spustale nize niz grudi...

Lagano si me odgurnuo na tepih i jastuke koje sam postavila za sjedenje u nedostatku sofe.
Lezala sam na stomaku i cula sam kako izvlacis kais iz hlaca...
Tijelo je sasvim nekontrolisano pocelo da drhti, ne od straha sto ce da boli, vec od uzitka koji ce svaki trag kaisa da me kasnije podsjeca na taj momenat gdje se da sva kontrola koju posjedujem..

Od SoMe najviše koristim Snapchat. Pa dragi Blogeri da vas viđam, ko je tam’ neka me doda. Snap: caligo13

Kad te dovoljno sjebu drugi da više sam sebi ne vjeruješ, e to je pravi sjeb. Vjerujem olako ljudima a onda nakon izvjesnog vremena počinju sumnje. Nije da trebam slijepo vjerovati bilo kome, jer svejedno se na kraju ispostavi da je blesavo od mene. Staviš neke bodlje oko srca i ne daš da bilo šta uđe ili iziđe. I onda kad se odlučiš da ne osjećaš vise ništa za bilo kog, pojavi se taj neki prelijepi muškarac, ne samo da je lijep, već je i dobar, pažljiv i trčkara oko tebe. Kasnije ti kaže kako ima osjećaje za tebe ali znano je da je ženskaroš. Mislim da se razumijemo, ne tražim ništa niti obećajem nešto. Možda je to što takve drži u pogonu? Rekoh mu kako ja i on nikada ne bi mogli imati neku vezu, jer takvi kao on i ovakve kao ja smo voda i vatra. A nađem ja takve kao on ili onakve kao bivši. Nešto sto brzo plane i brzo se ugasi, ili nešto sto se vuče godinama onako čisto jer ne znaš kako izići iz toga. Drago mi je da je bivši pokazao pravo lice jer fakat pun mi klinac muškaraca koji me uzmu zdravi za gotovo, jer sam previše dobra prema njima, i na kraju kad nađu nešto drukčije onda mene se sjebe. I de sad vjeruj nekom. Ne igraju mi se igrice.

"So you see, that's where the trouble began.
That smile. That damned smile."