Opkladi se momče i djevojče,
da spavaju, da se ne diraju.
Momče daje sedlo i đogata,
a djevojka đerdan ispod vrata.

To rekoše u đerdek legoše,
jedno drugom leđa okrenuše.
Momče leži kao ledenica,
a djevojka kao žeravica.

Kad je bilo oko pola noći,
progovara lijepa djevojka:
"Okreni se, ne okrenuo se!
Poljubi me, ne poljubio me!

Ja ne žalim đerdan ispod vrata,
nemoj ni ti sedlo ni đogata.
Mog đerdana popili hajduci,
a tvog đogu rastrgali vuci!"

Pojavim se ja ovako nekako dva puta godišnje, na početku i negdje pri kraju godine. Morat ću se poravnati sa equinox-om da bude mistično zanimljivije. Kao neka boginja koja traži da se žrtvuje najzgodniji muškarac u selu. Nego, ja sve češće i češće imam osjećaj da ja zapravo nemam pojma šta radim na ovoj planeti. Stvarnost mi je kao jedna serija déjà-vu kroz koji svako čas mogu proturiti ruku u tamo onu neku drugu stvarnost. Osjećaj da je sve već bilo, doživljeno. And it’s scary! Ne sto ja sad mislim da sam pukla, loco, luda, nutcase.. ne, ne mislim to o sebi. A niko lud ne bi ni rekao da je lud. Anyway... ko razumije razumijet će. Lako je čeznuti za ljubavnom vezom ili prijateljstvom koje možda trenutno nemate. Za nečim što je romantičnije. zabavnije, pouzdanije i strastvenije. Dobra stara vremena su prošla, a osvanuo je novi dan. Neka vaše srce vjeruje da trenutno imate sve što vam treba, bez obzira imate li vezu kakvu želite ili ne. Sutra se ne može dosegnuti a jučer se ne može vratiti. Sada je sve sto imamo. Onda kada budete svjesni svoje ljepote i svog bića, onda postajete magnet za ljubav. Kad bi mogla staviti sve misli na papir bilo bi to magično. Ovako, ponekad uspijem.