Jos malo pa gotovo. Kad se malo bolje osvrnem na (skoro) proteklu godinu, shvatim samo da sve manje imam strpljenja za tuđi bullshit. Ko želi da mi se nalazi u životu neka se za to i potrudi, kome je stalo oni će uvijek biti tu. Nekad ljetos sam ostala single, i ako je tip govorio kako mu je ta neka nova samo prijateljica i kako on želi da bude sam jedno vrijeme, znala sam da je čista laž. Nakon nekoliko čula sam kako će biti tata i kako jedva čekaju prvu bebu. Nemam ja ništa protiv, bolje ona nego ja, jer planirati budućnost sa narcisoidnom osobom i nije mi se nešto dalo. Samo nisam očekivala da će se sve tako završiti, s prevarim i lažima. Ali eto, opet kažem sve se dešava s razlogom. Umorna sam od lažova, kao da će se čovjek bolje osjećati kad mu neko laže da se ne bi loše osjećao. Na stranu to sve, ipak mogu zaključiti da je ova godina bila vise dobra nego loša. Upoznala sam neke nove osobe, nastala su neka nova prijateljstva. Nadam se da će iduća biti sa sto manje drame.

Dvije osobe koje se svidjaju jedna drugoj a nisu u vezi kakvu svi drugi to ocekuju. Da, provodimo svaku vecer/noc zajedno, i tako nam odgovara. So, we like each other. Fakt. Okolina to ne konta, nasi prijatelji to ne kontaju. Kako pobogu ste vazda zajedno a niste u vezi. Pa eto tako, lijepo. Tako nam je lijepo. Zasto pokvariti nesto s tim sto cemo okaciti etiketu na nas. Povuces crtu. Jer ljubav dodje u milion oblika. Rekoh da se ne volim kontrolisati, ne volim ljubomoru, a on je taj tip koji bi me pokvario cim bi mu dopustila malo kontrole. Ljubomora je sjeb. Malo je zdravo, ali kolicinu koju on ima, ne,ne,ne. Druze nisi upoznao nikada osobu kao mene, dopusticu ti da mislis da me imas tacno tamo gdje zelis. I onda ti se izmaknem. I to te izludjuje, i takva kao ja nikada nije zalutala u tvoj zivot. Jer sve prije mene si imao oko malog prsta, radile su sve po tvojoj volji, kazes "hop" one su skakale. Ali ja nisam osoba koja je slaba na takve kao ti. Jedino mjesto gdje ti se prepustim da me kontrolises je tamo gdje niko ne vidi. Tu sam mala djevojcica koja drhti pred tvojim pogledom, tu sam bas Ono sto sam uvijek zeljela nekom da budem. Van toga, ne znas gdje me imas.

Jesmo li mi zaista tako gladni ljubavi da se hvatamo za svaku slamčicu koja nam se pruzi? Nađemo je u boci, u šprici, hrani...a ponajviše tu slamčicu nađemo u ljudima. Muškarci u ženama a mi u vama gospodo muškarci. Sve je to tako postalo naporno, ta upoznavanja, očekivanja, laži, igrica i igara za odrasle. Svi bi nešto a niko neće vise da se potrudi. Prestale su simpatije, sviđanja, ceduljica.. prešli smo na skajpiranje, viberovanje, mesendžer ovaj ili onaj. Postali smo digitalni ljudi sa malkice duše i srca sto je ostalo još. Nađeš možda nekog si sličnog, nekog si nalik na jedan način, a opet tako nego suprotnog sebi. Očekuješ da te zadovolji, seksualno, emotivno, da bude čovjek u svakom pogledu. Možda ti se čini da bi moglo nešto i biti od svega toga, ali ipak nećeš da voliš niti da te se voli. Jer pobogu kako ćeš se snositi sa svim tim emocijama, strahovima, željama. I dosadi to brzo, jer voda i vatra ne mogu zajedno. Sve to kad tad se ugasi, svijeće ne gore, nema ruža i vino je izlapilo čekajući da ga se kuša. Svi bi nešto simple, da se ne komplicira ništa, da budu zajedno a opet svako sebi, da se imaju osjećaji ali da se o njima šuti, jer ko zna šta bude kad se ta Pandorina kutija otvori. Danas ocijenis osobu na osnovu slike, jebenog profila gdje citira Rumija, i na osnovu onog glasa koji kaže “Meh”, swipe left. Idući kandidat. I tako u nedogled. Od 1300 osoba koji ti lajkuju profil na jebenom Tinderu, ti ćeš izabrati 10, i to jedva. I od tih deset nećeš otići na date. Jer znaš kako to ide, meet and greet, već je naporno... I svi bi mi ljubav a niko nije spreman da voli. Niko nije spreman da kaže “this is my person”. Ali nema veze, pronaći ću te, bas onako kako sam te zamislila. Do tada, glumit’ ću ljubav.

Cim je zakoracio u moj poluprazni stan znala sam da se nece zavrsiti dobro po mene.
Ali to sto nije dobro je fakticki sve sto sam zeljela u tom trenutku, i u svakom trenutku kada pogledam u te zelene oci.
Sjecam se perioda kada nisam imala hrabrosti da ih gledam, svaki puta bih skrenula svoj pogled nakon dvije sekunde, da bih opet krisom posmatrala oci, bradu, te polukrive usne koje se kriju ispod najmeksih brkova na svijetu. Dok bi zapaljivao novu cigaretu ja sam posmatrala prste, svaki pokret ruke koja je prinosila cigaretu ka usnama, profil savrsenog lica, vene na vratu koja je kucala i bila sam fascinirana svakim atomom tvog tijela i bica.

Ovaj put me nije bilo strah gledati te u oci, jer posmatrao si me istim intenzitetom kao ja tebe.
Sjeo si pored mene na tepih i povukao me sebi na krilo, opkoracila sam te nogama i cio svijet je nestao u tom poljupcu.
Jezik je prelazio preko mojih usana, brade i vrata.
Ruke su otkopcavale moju kosulju, dugme po dugme, sasvim lagano, usne se spustale nize niz grudi...

Lagano si me odgurnuo na tepih i jastuke koje sam postavila za sjedenje u nedostatku sofe.
Lezala sam na stomaku i cula sam kako izvlacis kais iz hlaca...
Tijelo je sasvim nekontrolisano pocelo da drhti, ne od straha sto ce da boli, vec od uzitka koji ce svaki trag kaisa da me kasnije podsjeca na taj momenat gdje se da sva kontrola koju posjedujem..

Od SoMe najviše koristim Snapchat. Pa dragi Blogeri da vas viđam, ko je tam’ neka me doda. Snap: caligo13