Kad te dovoljno sjebu drugi da više sam sebi ne vjeruješ, e to je pravi sjeb. Vjerujem olako ljudima a onda nakon izvjesnog vremena počinju sumnje. Nije da trebam slijepo vjerovati bilo kome, jer svejedno se na kraju ispostavi da je blesavo od mene. Staviš neke bodlje oko srca i ne daš da bilo šta uđe ili iziđe. I onda kad se odlučiš da ne osjećaš vise ništa za bilo kog, pojavi se taj neki prelijepi muškarac, ne samo da je lijep, već je i dobar, pažljiv i trčkara oko tebe. Kasnije ti kaže kako ima osjećaje za tebe ali znano je da je ženskaroš. Mislim da se razumijemo, ne tražim ništa niti obećajem nešto. Možda je to što takve drži u pogonu? Rekoh mu kako ja i on nikada ne bi mogli imati neku vezu, jer takvi kao on i ovakve kao ja smo voda i vatra. A nađem ja takve kao on ili onakve kao bivši. Nešto sto brzo plane i brzo se ugasi, ili nešto sto se vuče godinama onako čisto jer ne znaš kako izići iz toga. Drago mi je da je bivši pokazao pravo lice jer fakat pun mi klinac muškaraca koji me uzmu zdravi za gotovo, jer sam previše dobra prema njima, i na kraju kad nađu nešto drukčije onda mene se sjebe. I de sad vjeruj nekom. Ne igraju mi se igrice.

"So you see, that's where the trouble began.
That smile. That damned smile."

Svi smo manje ili vise osjetili bol ljubavi, ili osjetili bol kad nas neko koga volimo iznevjeri, povrijedi verbalno ili fizicki, mi smo nekad nekog povrijedili namjerno ili nehotice.
Svakako znate o cemu pricam.
Ljudi se mijenjaju ili bolje receno osjecaji se mijenjaju. U toku dana mozemo imati milion raznih osjecaja a kamo li u toku jednog zivota.

Nije bitno kad i koliko si star, cuti ces po koji klishe (ili sve odjednom).
Tipa: nije do tebe do mene je
         ja nisam dobar/ra za tebe, ti si predobar/ra za mene
         mozemo li ostati prijatelji?
         nemam iste osjecaje za tebe (kao prije dva sata)


Smatram se pretty mych zrelom i odraslom osobom, i desilo mi se u zivotu milion nekih stvari iz kojih smatram da sam izvukla neku pouku. Ali ovo davanje cijele sebe i srca to nikada necu moci da regulisem. Ja u svim osobama vidim nesto dobro, pa cak i u onima koji su mi zabili noz u ledja. Kazem sebi "ma daj pusti ih, jadni su svakako".
Ne volim forsiranje, ne volim kada mi neko ogranicava moju slobodu, kazem ne volim a opet sama sebe ogranicim. Radim stvari iz perspektive drugih, znaci ako se njemu (insert name) ne ide u grad s drustvom vec mu se sjedi kuci, ja cu ostati kuci s njim i necu ici van i ako mi se ide. E to sam ti ja u biti.
Olako pustam, olako radim sve za druge, a valjda to muskarcu dosadi? Ili?
Ne znam, pokusavam se nekada staviti u glavu muskarca, meni to kod njih sve nesto lagano ide, bez pretjeranog razmisljanja o posljedicama ako se uradi A a ne B.
Jeste li vi fakat tako jednostavni a mi zene tako komplikujemo stvari?

Kazu mi "ti si super dobra osoba", pa ako sam ja tako super dobra osoba kako to da na kraju krajeva ja sam ta koja bude povrijedjena? Najvise na onaj odvratni nacin gdje lazu, varaju itd. E ba, boli to!
Jesam, ostavila sam muskarce, ali ne sto sam ja bila kreten vec oni. I onda nakon izvjesnog vremena kad se malo skontaju dodju nazad. Moze proci mjesec, dva ili godine cak, ali jedno je sigurno dodju nazad i traze da te vide.
Sigurno sam nekog povrijedila i ja, jer sam ga odbila, ali niko nije duzan biti s nekim iz sazaljenja.
Budi fer i reci kako stvari stoje.
Ali ne vidim gdje toliko lose karme pokupih pa da naidjem samo na one sto ce me na kraju svakako ostaviti, ili ce uraditi glupost pa meni pukne film.

Nema plakanja, ne vrijedi, mislim placi ti ali nikada pred onim koji te ostavi. Dobro mozes plakati i reci da si povrijedena, ali NIKAD, ZNACI NIKAD ne placi pred onim koji te ostavlja i ne moli ga da te uzme nazad. Placi pred prijateljicama, zatvori se u sobu i placi danima jer ti ne dostaje, ali ne usuduj se prva slati poruke ili ga zvati.
Ovo sam ja radila samo s onim prvim momkom koji me je ostavio zbog druge, imala sam 19 godina i sta sam ja znala o zivotu.
Ali tad sam naucila da nema veze koliko ti places i molis, objecajes da ce sve biti bolje samo da ti pruzi jednu sansu, on ce otici jos brze. Jos vise ce te ignorisati i u njegovim ocima si jadnica.
Budi zena sa samopouzdanjem, furaj dalje, okreni list, idi sredi nokte, nadji neki hobi, izlazi s prijateljima, ne javljaj mu se, i ako se on prvi javi ne odgovaraj iste sekunde.
Kad tad, on ce da te se sjeti, njemu ces da nedstajes. Nema veze sto ces ga mozda vidjeti s drugom nakon izvjesnog vremena (pogotovo ako ste godinu, dvije ili vise u vezi bili), recice ti da mu je prijateljica, nasmij se i ako boli. Pokazi da si jos sretnija sad kada je izibrao da bude bez tebe.
Kad tad ces dobiti poruku ili poziv i recice ti kako mu nedostajes. A onda si ti sva sretna sto te on vise nema.


Pozz
Vas ljubavni doktor Caligo ;)

Kaže meni moja prijateljica da se muškarci ne mijenjaju već se samo mi mijenjamo da bi njima odgovarale. I kad skontam, tačno je tako. Pa neće moći tako drugovi i drugarice. Il' me voli il' ostavi. Nema treće više.

Prije nekih 7-8 mjeseci sam se prijavila na MyHeritage Founder Population project.
Imam nekih DNA matches sa nekim random stranicima, ponajvise iz USA. Najvecio dio DNA sto dijelim s nekim strancem je 1%. Mada ne vidim kako bi mogli biti familija, a 1% i nije nesto ogromno mada je zanimljivo.
Ono sto me najvise zanimalo je moje etnicko porijeklo. A taj test je uzeo najvise vremena, no eto danas sam dobila rezultat.
Sto hoce reci ovako:

68,1% Balkan
21,5% Istocna Europa
9,3% Sjeverozapadna Europa
1,1% Bliski Istok

Eh sad, ovo mi daje vise pitanje no odgovora. Ajd' dobro za Bliski Istok mogu shvatit, jer odatle maltene svi poticemo, ili bar tako kazu da su tamo prve civilizacije stvorene pa su je li kud koji mili moji, selili se u Europu ili gdje vec.
Moja familija je sva muslimanska koliko ja to znam, a ne znam bas puno. Ne mogu da pronadjem taj missing link, ko je prvi postao musliman i ko su oni bili prije Turske invazije.
Ocito neko iz Poljske, Rusije ili Madjarske kresnuo neku sa Balkana, moze to bit da je bila ljubav i eto tako se moj DNA razvio.
Svakako zanimljiv pojam glede rata '92. Tukli su se isti ljudi, bez-ve-ze!