Gledam ovaj broj posjetioca na mom blogu, ovog časa je na 108618. Da sam dobila po marku za svaku posjetu...pihh bilo bi to puno para. Samo kažem.

gdje drugo da zabiljezim nego ovdje?
Vjerujem da su mnogi imali isto pitanje, ko sam zapravo ja? Jesam li ja samo onakva kakvu me drugi vide? Je li me to oblikovalo?
Prijatelji, porodica, ljubavnici, radne kolege itd itd.

Ne znam. Iskreno.

Ovo pitanje me snaslo vozeci se s posla neki dan. U sustini nista znacajno se nije desilo taj dan, niti te sedmice. Znam tacno mjesto gdje me jednostavno snasla neka panika, ne znajuci da odgovorim sama sebi poceh razmiljati o tome. Sto vise razmisljam to sve manje znam odgovor.
Vjerovatno ga necu nikad ni dokuciti ali jednostavno zelim da JA budem JA.

Sve sto cujemo o sebi valjda nam i stvarna neku sliku o nama. Komplimenti ili pogrde, sve nas to oblikuje u jednu ruku.
Sve ono lose sto cujemo o sebi u toku zivota nas blago receno pomalo sjebe. Neko postane jaci, neko podlegne tim ruznim rijecima ili cinovima.
Ja sam nesto izmedju. Vecinu zivota sam provela u slusanju kako nisam dovoljno dobra, sto od strane rodbine dok sam bila jos dijete, sto od prvog partnera koji je pokusao ubiti i ono malo samopouzdanja sto mi je ostalo.
Uvijek je bio onaj mali glasic koji mi je govorio da nije tako sto mi se govori, da sam bolja, pametnija i da nisam cak ni ruzna. S druge strane je ona iskrivljena slika koja je s godinama postala veca, pa se u meni sve nesto vaze, tamo-amo. Jesam dobra, nisam dobra. Jesam pametna, glupa sam. Vrijedis, ne vrijedis. I tako ta borba iz dana u dan.

Ljetos sam bila fakat sretna. Sretna sto sam tu tad, sto zivim, sto postojim. Rekla sam "fuck off" svemu i svima koji su stajali na mom putu i pravili moj zivot gorim.
Zadnjih mjesec dana sam opet nesto pocela da sveram. Ne mogu vise da se snosim nekom depresijom. Znam da je mnogo tesko razmisljati pozitivno kad je sve oko tebe negativa, ali korak po korak.
Nemam ja sto zivota i ovo je samo jedan i zadnji pokusaj. Nema veze sto ne znam ko sam, znam sta mogu i znam da nisam los covjek. To je bitno.

Cheers!

E znas da si zagazio u godine kad moras Firefox povecat' na 120%. Toliko o godinama, nisu one nikom zanimljive, sem ako cekas 18 ili 20. Poslije toga dragi moji prestanite brojat'.

Nego, na sjeveru nista novo. Snijeg nas zatrpao, u toku noci spalo onog bijelog sranja oko 30cm odjednom. I hajde ti Caligo lijepo ujutro u 6 casova zavrni rukave (ilitiga obuci rukavice) i iskopavaj se iz stana. Kad kobila ne parkira auto u garazu onda lijepo cisti i pri tome sjebi ledja i nemoj ici na posao, jer 'em ne mozes hodati 'em ulica u kojoj zivis i nije neki prioritet pa svakako ne mozes ni izici.
Razmisljam kako nama ovdje treba vlada da pokloni Jeep Cherokee 4WD, imaju oni za to para i onda se ne mozemo zaliti na vrijeme. Joooj da sam premijer Norveske!

Jucer nesto razmisljam sto sam sretna sto nisam tinejdzer danas ili u nekim pocetnim 20-tim. Pogotovo sto sam zensko i generacija koja je odrasla bez pretjeranog sminkanja i bez nekog ocekivanja da izgledas super fit, da ti usne hoce eksplodirati, da si highlight-irana do perfekcije i obrve ti nekih 5cm siroke.
Sjecam se kad sam za vrijeme pismenog ispita isla u trenirci na kopcanje i nekoj bezze majici, samo da je komotno.
Danas ja ne znam je li curi 13 ili 18, to je fakt. Ja sa 13 godina nisam imala pojma o zivotu, niti sam imala sisa a kamo li da sam se sminkala. I drago mi je da je tako bilo, jer danas sve nesto pici, sve prebrzo ide. Stani planeto da saJdem.

Jos malo pa gotovo. Kad se malo bolje osvrnem na (skoro) proteklu godinu, shvatim samo da sve manje imam strpljenja za tuđi bullshit. Ko želi da mi se nalazi u životu neka se za to i potrudi, kome je stalo oni će uvijek biti tu. Nekad ljetos sam ostala single, i ako je tip govorio kako mu je ta neka nova samo prijateljica i kako on želi da bude sam jedno vrijeme, znala sam da je čista laž. Nakon nekoliko čula sam kako će biti tata i kako jedva čekaju prvu bebu. Nemam ja ništa protiv, bolje ona nego ja, jer planirati budućnost sa narcisoidnom osobom i nije mi se nešto dalo. Samo nisam očekivala da će se sve tako završiti, s prevarim i lažima. Ali eto, opet kažem sve se dešava s razlogom. Umorna sam od lažova, kao da će se čovjek bolje osjećati kad mu neko laže da se ne bi loše osjećao. Na stranu to sve, ipak mogu zaključiti da je ova godina bila vise dobra nego loša. Upoznala sam neke nove osobe, nastala su neka nova prijateljstva. Nadam se da će iduća biti sa sto manje drame.

Dvije osobe koje se svidjaju jedna drugoj a nisu u vezi kakvu svi drugi to ocekuju. Da, provodimo svaku vecer/noc zajedno, i tako nam odgovara. So, we like each other. Fakt. Okolina to ne konta, nasi prijatelji to ne kontaju. Kako pobogu ste vazda zajedno a niste u vezi. Pa eto tako, lijepo. Tako nam je lijepo. Zasto pokvariti nesto s tim sto cemo okaciti etiketu na nas. Povuces crtu. Jer ljubav dodje u milion oblika. Rekoh da se ne volim kontrolisati, ne volim ljubomoru, a on je taj tip koji bi me pokvario cim bi mu dopustila malo kontrole. Ljubomora je sjeb. Malo je zdravo, ali kolicinu koju on ima, ne,ne,ne. Druze nisi upoznao nikada osobu kao mene, dopusticu ti da mislis da me imas tacno tamo gdje zelis. I onda ti se izmaknem. I to te izludjuje, i takva kao ja nikada nije zalutala u tvoj zivot. Jer sve prije mene si imao oko malog prsta, radile su sve po tvojoj volji, kazes "hop" one su skakale. Ali ja nisam osoba koja je slaba na takve kao ti. Jedino mjesto gdje ti se prepustim da me kontrolises je tamo gdje niko ne vidi. Tu sam mala djevojcica koja drhti pred tvojim pogledom, tu sam bas Ono sto sam uvijek zeljela nekom da budem. Van toga, ne znas gdje me imas.